 Povijest grada stara je gotovo dvije tisuće godina i na svakom su koraku vidljivi materijalni i duhovni tragovi velikih kultura. Naseljavanje mjesta započelo je još u prapovijesti.Tijekom 2.stoljeća prije Krista na malom poluotoku podignut je rimski castrum, u današnjoj staroj jezgri grada a bio je dug 400 i širok 200 metara. U prvom stoljeću, za vladavine rimskog cara Augusta castrum je i službeno proglašen gradom te je uključen u rimsku koloniju Colonia Julia Parentium, čemu svjedoče ostaci foruma i hramova.U 3. stoljeću grad je već imao organiziranu krćansku zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Tijekom dvije stotine godina, od početka četvrtoga pa do polovice šestoga, nastajale su u Poreču – Parentiumu, municipiju rimske provincije Histrije – crkve novoga kršćanskog kulta od kojih je ostala sačuvana samo jedna, ona posljednja i najljepša , Eufrazijeva bazilika.
Reprezentativni sakralni objekt koji objedinjuje poglavlja kasnoantikne i ranobizantske umjetnosti, uvršten u UNESO-v popis svjetske kulturne baštine, od svog je nastanka postao glavni akcent grada što se nastavilo do danas.Rijeke turista posjećuju svake godine ovu po mnogočemu iznimnu građevinu.Još 1844 g, Austrijsko parobrodsko društvo Lloyd otvorilo je turističku rutu u kojoj je bio i Poreč, a 1845 tiskan je prvi turistički vodič sa opisom i slikama grada. Austrougarska aristokracija ga je otkrila 1866 g dolaskom nadvojvotkinje Stephanie koja je uplovila svojom jahtom Phantasy u Porečku luku, te time grad predstavila široj javnosti.Narednih godina dolazilo je sve više gostiju provesti svoj odmor upravo ovdje. Godine 1902 izgrađena je uskotračna željeznička linija od Trsta do Poreča nazvana Parenzana a najstariji hotel i zaštitni znak povijesti porečkog turizma Rivijera, izgrađena je 1910 godine i tada počinje veliki uzlet turizma u Poreču. Od 1920- 1943 grad je bio pod vlašću Kraljevine Italije, da bi 10. rujna 1943 zajedno sa Istrom pripao Hrvatskoj. Danas Poreč ima preko 40 hotela a tu su još mnogobrojni kampovi, nudistički kampovi, 16 apartmanskih kompleksa, vile, bungalovi i obiteljske kuće, tj privatni smještaj. Tako grad koji ima nešto više od 10 000 stanovnika odjedanput može primiti i do 120 000 gostiju na svome području tj. Poreštini. To je nevjerovatan broj s obzirom na veličinu samoga grada i zbog toga je turistička infrastruktura namjerno raštrkana duž 37 kilometara porečke obale. Na jugu su veliki samostalni centri Plava Laguna, Zelena Laguna, Bijela Uvala I Brulo, dok se sjeverno od grada nalaze Materada, Červar-Porat, Ulika i Lanterna.Ta ljetna "predgrađa" imaju svoje plaže, robne kuće, prijevozna sredstva, igrališta, zabavu i razne dućane.Sportska infrastruktura je vrlo razvijena i koristi se tijekom cijele godine, tako da postaje vikend destinacija mnogobrojnim turistima iz Hrvatske, Slovenije, Austije I Italije. U sezoni, s obzirom da se ljudi preko dana kupaju izvan grada, navečer dolazi do turističke navale na stari grad, koji je tada pun šetača iz svih europskih zemalja, a usluge im nude mnogobrojni dućani, restorani, disko klubovi, barovi, kao i brojne galerije. Stari grad je sačuvao raspored ulica starorimskog castruma a glavne ulice Dekumanus i Cardo Maximus sačuvane su u izvornom drevnom obliku. Uz već spomenutu Eufrazijevu Baziliku, turisti mogu vidjeti i Marafor, rimski trg s dva hrama, kuće iz romaničkog razdoblja, kao i nekoliko divnih mletačkih gotičkih palača, Istarsku sabornicu koja je izvorno bila franjevačka gotička crkva iz13. st, te mnoge druge znamenitosti. |
